Što je neurorehabilitacija i zašto je važna
Neurorehabilitacija je ciljani program oporavka nakon oštećenja mozga, kralježnične moždine ili perifernih živaca. Cilj je vratiti što više samostalnosti: sigurno stajanje i hod, korištenje ruke, brigu o sebi, a gdje je moguće i povratak poslu i aktivnostima koje osoba voli.
Najčešći razlog za neurorehabilitaciju je moždani udar. Prema podatku koji je prenijela Hina (29. 10. 2025.), moždani udar u Hrvatskoj godišnje pogodi oko 13.000 ljudi. Moždani udar jedan je od vodećih uzroka trajne onesposobljenosti odraslih, a velik dio te onesposobljenosti može se smanjiti dobrom rehabilitacijom.
Mozak se nakon oštećenja može djelomično reorganizirati. Taj se proces naziva neuroplastičnost: zdravi dijelovi mozga postupno preuzimaju dio zadataka oštećenih područja. Neuroplastičnost se ne događa sama od sebe. Potiču je ponavljanje, vježbanje konkretnih zadataka i dovoljna količina terapije.
Najčešća stanja u neurorehabilitaciji
- Moždani udar: slabost jedne strane tijela, poremećaj ravnoteže, govora, gutanja ili pamćenja. Detaljno o ranoj fazi pišemo u tekstu prvi mjeseci nakon moždanog udara.
- Ozljede mozga: nakon prometnih nesreća, padova ili operacija na mozgu.
- Ozljede kralježnične moždine: slabost ili oduzetost nogu, a ponekad i ruku, uz poremećaje osjeta i kontrole mokrenja.
- Kronične neurološke bolesti: primjerice Parkinsonova bolest ili multipla skleroza, gdje rehabilitacija pomaže očuvati pokretljivost i ravnotežu.
- Oštećenja perifernih živaca: slabost ili poremećaj osjeta u rukama ili nogama.
Svako od tih stanja ima svoje posebnosti, ali zajednički su ciljevi: sigurno kretanje, sprječavanje komplikacija dugog ležanja i što veća samostalnost.
Vrijeme je važno: rana i kasnija faza
Kod moždanog udara najbrži napredak obično se događa u prvim tjednima i mjesecima. Zato se rehabilitacija započinje već u bolnici, čim je stanje stabilno, i nastavlja bez dugog prekida nakon otpusta.
Važno je i koliko terapije osoba dobiva. Smjernica NICE iz 2023. godine preporučuje rehabilitaciju prema potrebama od najmanje tri sata dnevno, najmanje pet dana u tjednu, kroz različite oblike terapije. Ako osoba toliko ne može podnijeti, terapija se i dalje provodi pet dana u tjednu, ali kraće. Kod kuće, uz nekoliko ambulantnih termina tjedno, taj je intenzitet teško postići.
Rano ne znači i forsirano. Velika međunarodna studija pokazala je da vrlo intenzivno ustajanje u prva 24 sata nakon moždanog udara ne poboljšava ishod, nego smanjuje izglede za dobar oporavak, pa početak i tempo određuje liječnički tim. Oporavak se nastavlja i nakon šest mjeseci, sporije, pa ni tada nije kasno za ciljanu rehabilitaciju.
Što pomaže u oporavku
Program neurorehabilitacije sastavlja se nakon procjene i mijenja s napretkom. Najčešće uključuje:
- Vertikalizaciju: postupno uspravljanje osobe koja dugo leži ili ne može sama stajati, uz praćenje tlaka i pulsa. Više u tekstu vertikalizacija i ravnoteža.
- Trening hoda: od prvih koraka uz potporu do hoda po neravnom terenu. Kod osoba koje ne mogu same hodati, robotski potpomognut trening hoda uz klasičnu fizioterapiju povećava izglede za samostalan hod, posebno u prvim mjesecima.
- Individualnu kineziterapiju: vježbe snage, kontrole pokreta i opsega pokreta, s naglaskom na zahvaćenu stranu tijela.
- Vježbe ravnoteže: za sigurnije stajanje i hod te manji rizik pada.
- Vježbe ruke i šake: ponavljanje svakodnevnih zadataka, od hvatanja do odijevanja.
- Rad u vodi: u terapijskom bazenu uzgon olakšava pokrete i stajanje, uz procjenu sigurnosti.
- Edukaciju bolesnika i obitelji: sigurni premještaji, prevencija padova, prilagodba doma. O tome pišemo u tekstu kako obitelj može pomoći.
Nakon moždanog udara često su potrebni i drugi stručnjaci, primjerice logoped za govor i gutanje, radni terapeut za svakodnevne aktivnosti i psiholog. Koje su terapije potrebne, procjenjuje liječnik na temelju nalaza.
Kako se prati napredak
U neurorehabilitaciji napredak se ne procjenjuje samo dojmom „danas mu je bolje”. Tim koristi standardizirane testove i ljestvice koje se ponavljaju tijekom boravka, primjerice procjenu samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima, testove ravnoteže, brzinu hoda na zadanoj udaljenosti i udaljenost koju osoba prijeđe u nekoliko minuta.
Takva mjerenja imaju dvije vrijednosti. Pokazuju koji dio programa djeluje, a koji treba promijeniti, i daju bolesniku i obitelji opipljiv dokaz napretka u razdobljima kada se čini da oporavak stoji. Ciljevi se postavljaju zajedno s bolesnikom: ne apstraktno „bolji hod”, nego konkretno, primjerice samostalan odlazak do kupaonice ili hod do trgovine na uglu.
Pitanja za liječnika pri otpustu s neurologije
Prije otpusta iz bolnice korisno je pitati:
- Kakav je bio moždani udar i koje su glavne posljedice?
- Je li procijenjeno gutanje i treba li prilagođena prehrana?
- Koje lijekove bolesnik nastavlja i zašto, i kada je sljedeća kontrola?
- Kakva se rehabilitacija preporučuje, koliko intenzivna i od kada?
- Što obitelj treba naučiti prije povratka kući?
Odgovore zapišite i ponesite otpusno pismo i nalaze na prvi pregled kod fizijatra.
Komplikacije koje treba spriječiti
Uz vraćanje funkcije, dobra rehabilitacija smanjuje rizik čestih komplikacija:
- padova: zbog slabosti, poremećaja ravnoteže i smanjene svijesti o zahvaćenoj strani
- bolnog ramena: slaba ruka ne smije visjeti niti se povlačiti za nju pri premještanju
- ukočenosti i spastičnosti: pravilno pozicioniranje i redovito razgibavanje
- dekubitusa i tromboze: kod osoba koje mnogo leže
- upale pluća zbog otežanog gutanja: procjena gutanja prije jela i pića
- depresije: česta je nakon moždanog udara i liječi se, pa promjene raspoloženja vrijedi spomenuti liječniku
Kada odmah zvati hitnu pomoć
Znakovi moždanog udara: odmah nazovite 194 ili 112 ako primijetite iznenadno:
- obješen kut usana ili jedne strane lica
- slabost ili utrnulost ruke ili noge na jednoj strani tijela
- otežan, nerazgovijetan ili nerazumljiv govor
- gubitak vida na jednom ili oba oka, dvoslike
- jaku glavobolju bez poznatog uzroka
- gubitak ravnoteže ili koordinacije
Zapamtite vrijeme kada su simptomi počeli. Liječenje u prvim satima može smanjiti oštećenje mozga. Ne čekajte da simptomi prođu, čak ni ako se povuku za nekoliko minuta.
Kod osobe koja se već oporavlja od moždanog udara odmah nazovite 194 ili 112 ako se pojavi nova slabost, pogoršanje govora, nagla smetenost ili napadaj, jer to može biti znak novog udara. Liječniku se treba javiti isti dan ako se pojave kašljanje ili gušenje pri jelu, otečena i bolna noga ili temperatura. Ako uz otečenu nogu nastupe otežano disanje ili bol u prsima, odmah zovite 194 ili 112.
Stacionarna ili ambulantna neurorehabilitacija
Osobe kojima je potrebna pomoć pri premještanju, njega ili nadzor tijekom dana i noći, te one kojima treba više sati terapije dnevno, obično više dobivaju od stacionarne rehabilitacije. Pokretni bolesnici s podrškom kod kuće mogu nastaviti ambulantno.
Pri odluci vrijedi uzeti u obzir i obitelj. Briga o osobi nakon moždanog udara fizički je i emocionalno zahtjevna, posebno u prvim tjednima, kada su potrebe najveće, a obitelj još nije naučila kako sigurno pomagati. Stacionarni boravak u tom razdoblju daje obitelji vremena da pripremi dom, organizira pomoć i nauči što treba, dok bolesnik dobiva svakodnevnu terapiju. Često se kombiniraju oba oblika: intenzivni stacionarni program u ranoj fazi, zatim ambulantna terapija i vježbe kod kuće. Usporedbu donosimo u tekstu stacionarna ili ambulantna rehabilitacija.
Kako to radimo u Zelenduru
Specijalna bolnica Zelendur u Samoboru prva je privatna specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Hrvatskoj. Prije prijema naši liječnici pregledavaju medicinsku dokumentaciju i procjenjuju je li stacionarni program u Zelenduru u ovoj fazi primjeren za Vas ili Vašeg bližnjeg.
- Prijem u tri koraka. Liječnički pregled, sestrinska procjena i fizioterapijska procjena, svaka traje oko 45 minuta.
- Individualni plan. Plan se prilagođava svaki dan, a raspored za sutra (kada, gdje i s kim) dobivate dan ranije.
- Terapije tijekom cijelog dana. Od ponedjeljka do petka od 8 do 19 sati, subotom od 8 do 15 sati, s odmorom između terapija.
- Oprema za hod i ravnotežu. Robotizirani sustavi za vertikalizaciju i trening hoda, bazen od 60 m² dubine 1,30 m i teren na otvorenom s uzbrdicama, nizbrdicama i neravninama.
- Sigurnost. Sestrinska skrb 0 do 24, bolničke sobe s bolničkim krevetima, prostor bez pragova sa širokim vratima i hodnicima za kolica.
- Mjerimo napredak. Napredak pratimo mjerenjima, a ne samo po dojmu.
Vaš se bližnji oporavlja od moždanog udara ili druge neurološke bolesti? Ako niste sigurni što je najbolje za Vas, javite nam se: besplatno ćemo pregledati Vašu dokumentaciju i predložiti sljedeći korak.
Česta pitanja
Koliko traje oporavak nakon moždanog udara?
Najbrži napredak obično se događa u prva tri do šest mjeseci, ali oporavak se kod mnogih nastavlja i nakon toga, sporije. Trajanje i ishod ovise o veličini i mjestu oštećenja, općem zdravlju i intenzitetu rehabilitacije. Realne ciljeve postavlja tim nakon procjene.
Kada početi rehabilitaciju nakon moždanog udara?
Rehabilitacija počinje već u bolnici, čim je stanje stabilno, a nastavlja se odmah nakon otpusta. Vrlo intenzivno ustajanje u prva 24 sata nije se pokazalo korisnim, nego je smanjilo izglede za dobar ishod, pa tempo određuje liječnički tim. Važno je da između bolnice i rehabilitacije ne bude dugog prekida.
Može li se nakon moždanog udara ponovno prohodati?
Mnogi ljudi nakon moždanog udara ponovno prohodaju, samostalno ili uz pomagalo, ali to ovisi o težini oštećenja. Redovit trening hoda povećava izglede, a kod osoba koje ne mogu same hodati robotski potpomognut trening uz klasičnu fizioterapiju može dodatno pomoći. Ishod se ne može unaprijed obećati, ali se može mjeriti napredak.
Koji su prvi znakovi moždanog udara?
Najčešći su iznenadna obješenost jedne strane lica, slabost ili utrnulost ruke ili noge na jednoj strani i otežan ili nerazumljiv govor. Mogu se javiti i nagli gubitak vida, jaka glavobolja ili gubitak ravnoteže. Odmah nazovite 194 ili 112, svaka minuta je važna.
Što je vertikalizacija?
Vertikalizacija je postupno uspravljanje osobe koja dugo leži ili ne može sama stajati, uz nadzor tlaka i pulsa. Može pomoći cirkulaciji, disanju, budnosti i kostima te priprema tijelo za stajanje i hod. Može se provoditi uz nagibni stol ili robotske sustave.
Može li obitelj sudjelovati u rehabilitaciji?
Može i treba. Obitelj pomaže motivacijom, ponavljanjem vježbi koje je pokazao terapeut i pripremom doma. Važno je da članovi obitelji nauče sigurno pomagati pri ustajanju i hodu, ali da ne rade sve umjesto bolesnika.

Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije s više od četiri desetljeća kliničkog iskustva. Godine 1995. otvorila je privatnu specijalističku ordinaciju, a 2008. Polikliniku Potok u Svetoj Nedelji, koju je vodila do prosinca 2025. Iskustvo s ambulantnim pacijentima i pacijentima iz inozemstva dovelo je do ideje o Zelenduru: bolnici u kojoj su smještaj i rehabilitacija na jednom mjestu.
Biografija i tekstovi →Sljedeća provjera sadržaja: 18. 5. 2027.. Tekst je informativan i ne zamjenjuje pregled liječnika.
Izvori
- Stroke rehabilitation in adults, smjernica NG236 (NICE, 2023.): nice.org.uk/guidance/ng236
- Guidelines for adult stroke rehabilitation and recovery (American Heart Association i American Stroke Association, 2016.): ahajournals.org
- Rehabilitation, informativni list (WHO): who.int/news-room/fact-sheets/detail/rehabilitation
- Mehrholz J. i sur., Electromechanical-assisted training for walking after stroke, sustavni pregled (Cochrane, 2020.): cochranelibrary.com
- Moždani udar u Hrvatskoj godišnje pogodi 13 tisuća ljudi (Hina, preneseno na Index.hr, 29. 10. 2025.): index.hr/vijesti/clanak/mozdani-udar-u-hrvatskoj-godisnje-pogodi-13-tisuca-ljudi/2725339.aspx